Daworp
Selfie1
  • TOWNING / SELFIE

  • Galerija Matice hrvatske
  • Prosinac 2016.
  • Performans i video

Galerije trebaju biti laboratoriji, a ne mjesta glorifikacije umjetnosti...
Harald Szeemann

Ne treba se osvrtati, treba gledati pred sebe.
Ivan Kožarić

Posljednji rad autora, projekt SELFIE dislocirani performer & locirani posjetitelji, dio je ranije započetog projekta Towning. Towning je osmišljen krajem 2012, sa željom da se umjetnički projekt realizira pomoću nekonvencionalnih umjetničkih sredstava, u teretani, biciklom... Kao konačan rezultat ovakvih aktivnosti dobit će se umjetnički rad sačinjen od filma (dinamika kretanja), 'skulpture' (autorovo tijelo) i crteža. Upravo je izrada crteža bila prvotna zamisao autora koji je svoje cjelokupne biciklističke aktivnosti bilježio GPS aplikacijom na mobitelu te ih putem Google Eartha prezentirao u formi neke vrste vlastita gradskog krvotoka. Realizacija je započeta sredinom 2013. i dovršena sredinom 2016. U tom je periodu biciklom prevezeno više od petnaest tisuća kilometara. Obuhvaćeni su svi gradski kvartovi, a prevaljeni put ulicama jasno je vidljiv na karti grada zahvaljujući crvenim linijama, čija je debljina proporcionalna broju prolaska svakom ulicom. Početni dio projekta, koji nije sastavni dio aktualne izložbe, bit će prezentiran i trima video radovima snimljenima tijekom vožnje po najfrekventnijim relacijama u različite dane i u različito doba (subotom uvečer, nedjeljom ujutro i ponedjeljkom poslije podne).

Omogućiti ravnopravan pristup projektu ljudima različitih dobnih, socijalnih, intelektualnih ili rodnih pripadnosti značajna je autorova preokupacija, prisutna u njegovu radu već od projekta Nine Views iz 2004. u kojem je rasporedio objekte diljem socio-geografski posve različitih gradskih kvartova. U projektu Towning autor svoj umjetnički rad, crtanje biciklom, približava svakome tko se u trenutku umjetničkog čina zatekne u blizini.

U nekim ranijim projektima, primjerice u Outsider-u iz 2000., Have you ever seen Diablo? iz 2003. i Retrospective of Davor Preis iz 2007., autor se nastojao na određeni način razgolititi, pa to nastavlja i u Towning-u, realizirajući umjetnički čin pred promatračem. Njegova vožnja što odražava svojevrsnu opsesiju biciklom poprima, dakle, i karakteristike performansa (samo)razgoličavanja.

Valja spomenuti i projekte Landscapers iz 2001., Think about... iz 2003. i First orbit iz 2010., u kojima autor sa suradnicima ili samostalno istražuje odnos umjetnosti i znanosti. Znanost angažira kao inspiraciju, temu ili kritiku. U projektu Towning, znanost je zamijenjena sportom koji će na sve navedene načine biti tretiran kroz projekt.

Cjelokupno autorovo stvaralaštvo potaknuto je istraživanjem umjetničkog u radu što ga on predstavlja kao umjetnost, u kontinuiranom nastojanju da se odmakne kako od klasičnih tako i od upitno umjetničkih načina stvaranja.

Ovih nekoliko intimnih autorovih interesa razlog su nastajanja aktualnog umjetničkog projekta SELFIE dislocirani performer & locirani posjetitelji osmišljenog za Galeriju Matice hrvatske. Autor najavom klasičnog umjetničkog rada u galeriju dovodi posjetitelje zainteresirane za njegov rad. Njegova nazočnost izostaje, a najavljeni performans odigrava se izvan pogleda promatrača, u intimnom prostoru kućne teretane. Svoj performans autor dokumentira selfie video snimkom, a raspoloženje i eventualne komentare posjetitelja iznevjerenih očekivanja u galeriji koja ostaje lišena bilo kakva (uobičajeno) umjetničkog zbivanja, kamerom je zabilježio njegov kolega, filmski autor i kritičar Damir Radić. Njih dvojica zajednički su montirali film s kadrovima iz oba performansa, jer i posjetitelji su, iako ne vlastitom namjerom, u ovom slučaju 'promovirani' u performere. Ovakvim postupkom autor posjetiteljima galerije svoj performans ne nudi samo na promatranje, već ih u njega i uključuje. Posjet izložbi ovom je prilikom, dakle, postao integralnim dijelom umjetničkoga čina.

Davor Preis