Krivulja je jednodimenzionalna tvorevina. Kad se uloži u trodimenzionalni prostor onda je onaj nevidljivi, komplementarni prostor dvodimenzionalan, za dimenziju veći od nje same. Naći se u situaciji, u kojoj je ono definirano manje od nedefiniranog, rijetko je, neobično, a nedvojbeno izazovno i pomalo naporno. Baš to je situacija u koju nas dovodi Daworp Earthman, izloživši u valjku galerije Bačva čeličnu sajlu koja slobodno simetrično visi nad njegovim promjerom.
Dva elementa ključno utječu na posjetitelja Daworpove instalacije, kad želi osjetiti, shvatiti i nadopuniti ovaj - ipak je neosporno - trodimenzionalni izložak: posjetiteljevo predznanje i autorska glazba SAbyAN CHEECHa. Trajna urbana instalacija Nine Views postavljena u rujnu 2004. s fiksnim, čvrstim, nepomičnim Sunčevim sustavom i dalje intrigira i zabavlja Earthmana u svom tada nepredočenom aspektu - putanji. Nine Views naime odgovara na pitanja Što? Gdje?, ali ne i na pitanje Kako? Devet planeta predočeno je zapravo u jednom prosječnom (moguće neostvarivo, pa time nestvarnom) položaju i smješteno na prosječnu udaljenost od (Kožarićevog) Sunca. Ako bi planete stalno bile jednako udaljene od Sunca, a one to u Daworpovoj nepomičnoj instalaciji svakako jesu, te ako bi se ipak gibale, njihova bi orbita bila kružnica. Stvarna nepomičnost i potraga za srednjom vrijednošću, ali i jednostavnost i prihvatljivost potencijalnom posjetiteljstvu , tako su razložno eliptičnu Zemljinu orbitu idejno pretvorile u krivulju s kojom elementarnim postupcima znamo računati i koju, za razliku od svih drugih krivulja, osjećamo svojom, jasnom, elementarnom.
Postavivši isječak putanje Zemlje u jednu od ravnina onog pramena koji prolazi središnjom osi izložbenog prostora tako da ta krivulja probada plašt valjka, Earthman gotovo da potpuno briše granicu između umjetničkog objekta i prostora, koketirajući s plohom valjka kao dijelom same instalacije, kao njenim volumenom. Tek kontrastni crno-bijeli odnos izloška i prostora dojmovno opet izolira krivulju i privlači pogled posjetitelja na u stvari neznatno zaobljenu jednodimenzionalnu tvorevinu. U momentu kad je ističući estetiku prostora, Daworp odlučio orbitu položiti okomito, objesiti je i prepustiti djelovanju gravitacijske sile, dopustio je da mu priroda pokvari zakrivljenost kružnice. Ono što je time dobio jest simetrični kontinuirani ritam zakrivljenosti hiperboličke lančanice, koja je najveća upravo na središnjoj osi valjka, a najmanja na dodirnim točkama s plaštom. Racionalna je razigranost i osobitost dovedena gotovo do kontradiktornosti, da složeno bude aproksimacija jednostavnom; takvu nam situaciju ovdje nadahnuto konstruira autor. Aproksimacija i interpretacija u ovoj su instalaciji u stalnome prožimanju.
Posebno za izložbu skladanu elektronsku glazbu SAbyAN CHEECHa karakteriziraju dva elementa: jednodimenzionalno pulsiranje tona iste frekvencije izvrsno korespondira s crnom obješenom krivuljom, dok razlijevanje zvuka bez jasnog početka i završetka skladbi daje harmonijsku okosnicu, volumen, te postaje svojevrsni ekvivalent paštu valjka galerije Bačva kojeg lančanica, odnosno ritmični impulsi sasvim druge boje, probadaju. Seciranje ove sugestivne programne glazbe na njene temeljne parametre zapravo je sadržaj nje same; ritam i harmonija ostaju ne do kraja sastavljeni dijelovi formalne cjeline.
Vratimo se ipak na prvu sliku, prvi dojam koji stječe posjetitelj suočavajući se s čistom i jednostavnom instalacijom First Orbit, a to je zapravo tek neznatno savinuta krivulja. Imamo li dosta dobar osjećaj za mjeru i odnose veličina, da odmah možemo odgovoriti na pitanje, je li taj isječak dio zamišljene orbite Zemlje iz instalacije Nine Views, ili je to pak isječak stvarne Zemljine putanje u njenom gibanju oko Sunca. Model ili galaksija? U prvom slučaju, dimenzije promatrača postaju divovske, u drugom smo ovakvi kakvi jesmo. Možemo li to odista percipirati, ili tek saznati nakon što pročitamo rješenje jednostavnog zadatka za koji je dovoljno znati Pitagorin poučak, pa vidimo s kolikim se polumjerom kružnice čiji je isječak instaliran u zadatku računalo. Srećom, u trenutku percepcije, naše se dimenzije mogu svesti na točku, kojoj će model postati stvarnim.
Mario Osvin Pavčević
